Zaim Azemovic


ZAIM AZEMOVIC roden je 16.12 1935. u Bukovici kod Rozaja.
Uciteljsku skolu zavrsio je u Novom Pazaru,
VPS-grupa srpski jezik i Jugoslovensku knjizevnost u Krusevcu,
a Filozovski fakultet studirao u Pristinji.
Objavio je knjige:"Zlatna i gladna brda","Mijene","Nesanice","Sijevak"
"Dug zavicaju","Srce pod jezikom","U rijecima lijeka ima",
"Pamet je u narodu","Nebeska vrata" ...

Asmir,Malik,Rozaje

IZ DRUGOG UGLA: ROZAJE - JUCE, DANAS, SJUTRA...

Zaimova hronika ljudskosti


Ovdje je komsija komsiji - komsija! Prijatelj je prijatelju - prijatelj! Drug je - drug! Stitili su se i medjusobno pomagali, kad god je trebalo, a posebno u najtezim vremenima
MOZDA BI ovdasnji politicari mogli "konsekventnije". Republicki - "autoritativnije". Ipak - u Rozajama se zivi ovako:
Niceg - ispod i iznad prosjeka u Crnoj Gori!!! Ima ljudi koji vam mogu dokazati sto god im je drago. I da je bolje. I da je gore. I da je izmedju - svega ostalog. Prica Zaima Azemovica, knjizevnika, penzionisanog sekretara Opstinskog sindikata, uglednog gradjanina i rodjenog Rozajca, cijenjenog "aktiviste" - pocinje OVAKO:
Nemojte bas napisati da sam jedan od najboljih hronicara ovoga grada i ovoga kraja. Ima mnogo boljih od mene. Tacno je samo jedno: Od kada znam za sebe nastojao sam da sacuvam sebe. To znaci: biljezio sam sve sto nam je moglo ili nam moze pomoci da budemo ljudi. Bez obzira - krstili se ili ne i kojem se Bogu molili. LJudi smo - covjece! A, mozemo - casti mi - biti i neljudi. Svi koliko nas ima. I opet: bez obzira na vjeru i naciju. Bez obzira ko se kako krstio da li se uopste krstio i kojem se Bogu molio...
Zaim situaciju u Rozajama ocjenjuje ovako: Bio sam sindikalni aktivista dugo godina. Pamtim procvat ovdasnje privrede, a u penziju sam otisao sa potpuno drugacijim utiscima. Mnoga preduzeca su propala. Veliki broj radnika je ostao bez posla. Mnogi su na nekim prinudnim odmorima. Dio prima "minimalce"...
Zaim obrazlaze: Mnogi nijesu ocekivali ovakav rasplet dogadjaja koja su pocela osamdesetih godina. Da budem iskren - ni JA. Mnoge stvari pale su mi tesko. Mislio sam: nije bas sve moralo tako. Vise od deset godina kasnije - rjedje - i sebi i drugima - postavljam takvu dilemu. Jednostavno - covjek se navikne na izvjesne stvari. I ako mu ne odgovaraju.
U globalu - stvari izgledaju tako. Lokalno - Zaim Azemovic tvrdi: U posljednjih nekoliko godina na podrucju Rozaja uradjeno je vise nego prije toga za decenije. I, inace - moji sunarodnici imaju jak osjecaj pripadnosti Crnoj Gori i uvijek su joj najnaklonjeniji kada je svim njenim gradjanima najteze. Ne znam ni sam je li koji kilometar puta vise ili manje mogao biti asfaltiran, je li koje grlo stoke vise ili manje moglo biti dodijeljeno nekom od ovdasnjih domacina, ili nesto drugo uradjeno, ali - znam sigurno: Rozaje nije zapostavljeno ni po jednom osnovu, vise (a ni manje) od bilo koje druge opstine u Crnoj Gori. Trebalo bi i nama, kao i mnogima, mnogo toga. I boljeg i bogatijeg zivota. Ali, mi znamo da smo tretirani kao i svi drugi u ovoj nasoj Crnoj Gori i zato nam je ona - NASA!
Ugledni gradjanin jos kaze: Nikada mi nije bilo jasno zbog cega su neki ljudi, organizovani "tamo" ili "ovamo", pokusavali povremeno da od rozajskog kraja naprave kapislu cija bi eksplozija trebalo da zapali mnogo sire podrucje. Mozda - i cijelu Crnu Goru. Pogledajte istoriju: na ovom podrucju se decenijama, pa i vjekovima zivi - LJUDSKI. Ovdje je komsija komsiji - komsija! Prijatelj je prijatelju - prijatelj! Drug je - drug! Stitili su se i medjusobno pomagali, kad god je trebalo, a posebno u najtezim vremenima. zato je - ponavljam - meni i danas cudno kada neki ljudi pomisle da odavde moze poceti "vrijeme zla" za Crnu Goru. I bude mi zao zbog ljudi koji to primaju zdravo za gotovo, a siguran sam da i oni znaju da odavde - nikakva opasnost ne prijeti nikome. Jos mi bude zalije kada cujem da pojedini pripadnici Vojske Jugoslavije, stacionirani na ovom podrucju pokusavaju povremeno da izazivaju incidente u ovom gradu ili na sirem podrucju opstine. Pa, u toj vojsci su i nasa djeca, brojna djeca mojih sunarodnika, i nije ni sada rijetkost da tu djecu pjesmom ispracamo na odsluzenje vojnog roka. Tesko mi sve to pada, jer se najiskrenije plasim da vise neke stvari ne mozemo, poslije svega, posmatrati na isti nacin...
Zao mi je i kada ovih mjeseci i dana cujem neke svoje sunarodnike kako pokusavaju da odbrane Crnu Goru od nje same. Pa kazu: Izabere li put drzavne samostalnosti, u Novi Pazar i u ostale gradove Srbije moracemo kod svojih rodjaka i prijatelja sa pasosem i vizom. Granicni rezim bice kao prema svim inostranim zemljama, jos jednom ce se pocijepati nase nacionalno bice i tako redom. Naravno, ta vrsta zastrasivanja ima cilj da politicki manipulise ovdasnjim gradjanima koji Crnu Goru ne osjecaju nikako drugacije nego kao svoju kucu. Rozajci su, na biralistima, uvijek znali da na pravi nacin odgovore na takve manipulacije. Znace, uvjeren sam i ubuduce. Ne trebamo se mi plasiti granica. Pogledajte samo sta se dogadja u Evropi. Pa necemo, valjda, ni mi - mimosvijet.
Zaim Azemovic tvrdi: Drzavno rukovodstvo i narod Crne Gore znace da nadje prava rjesenja. Nalazili su ih i u mnogo tezim uslovima. Sjetite se: prvo rat u okruzenju. Stalni pokusaji provociranja sukoba po svim osnovama, narocito u nacionalno mjesovitim sredinama. Potom bombardovanje. Atmosfera kao od Boga stvorena za stvaranje haosa. Za krvoprolice. Ali, sve je izbjegnuto. Tek uz nesto bolnih oziljaka, a tu prije svega mislim na smrt djece prilikom bombardovanja Murina. Ne ponovilo se i - nece. Siguran sam!!!
Radomir Tomic

Miro

Moja porodica se decenijama bratimila sa porodicom uglednog knjizevnika Miroslava DJurovica, sto sam uvijek dozivljavao kao osobitu cast, prica Zaim Azemovic. Nakon Mirove smrti, u vremenima koja nijesu bila narocito pogodna za takve poduhvate, inicirao sam organizovanje manifestacije posvecene ovom knjizevniku. Od tada, svake godine su u Basci odrzavani Susreti pod imenom Miroslava DJurovica i mislim da su u pojedinim periodima imali mnogo veci znacaj od "obicnog" knjizevnog skupa. Dolazili su u Bascu uglednici iz razlicitih nacionalnih i vjerskih kultura i svojim prisustvom i djelom dokazivali da ljudskost i ljudska rijec imaju svrhu samo ako su u sluzbi svih nacija i vjera.

Zaim

Zaim Azemovic je rodjen krajem 1935. godine u Bukovici, kod Rozaja. Zavrsio je Visu pedagosku skolu i studirao na Filozofskom fakultetu. Objavio je 17 knjiga. Clan je Udruzenja knjizevnika Crne Gore, a dobitnik je nagrade "Oktoih", nagrade Medjurepublicke zajednice "Blazo Scepanovic", zatim "Prosvjetnog pregleda", "Prosvjetnog rada", "Pobjede" i drugih. Radio je kao prosvjetni radnik u selima na podrucju rozajske opstine, bio je i direktor Osnovne skole u Rozajama, prosvjetni inspektor i na koncu - sekretar Opstinskog odbora vijeca Sindikata. Odatle je otisao u - penziju.


Azemovics poetic visions Summary

Azemovics poetic visions Summary In this essay, the intention of the author is, to devise in an critical - analyt­ic way, some of the symbolic meanings of the poetry of Zaim Azemovic (1935), especially his dimension of the aesthetic - ethic vision of the world, based on his collections of poetry: Phases of the Moon (1977), Lightening (1982), Heavens door (1998) and Balcans destiny (2002). In these poetic achievments, Azemovic has presentend himself as an poet of cheerful humanity. About the emotion of the world - of Azemovic poetry, cannot be discussed od the base of ordinary reading of his poetic series from the previous montioned books. For this, you need to know poets life in whole, actually his life road and surrounding. Because, what has this author achieved. In his creation - are sym­bols, which as such, represent ant artisic creation. On the other hand, this cre­ation leaves the traces in the environment in which the poet exists and on which is recognizable in the public. Ex,actly as such poetic skill for the real creator and reader represent its own psychological, clever and historical feeling, which comes from the context of the writers life. Certainl, what is the heart of artisic in the writers attitude is, that in his meetings with people he does not proove his postition, because he haS bUilt an identity of weil - known author. This conrition of the spirit cornes from long­time ripening in the creation of original opus. Clearly, that position is exactly derived in his prose and poetry. In this way, we want to impose a question and to give relevant answers of how does this poet live? Where and how hoes he cre­ate? While the others waste their free time in cafes and clubs of the province, the poet leans his head on his manuscript and wakes about the sence of their essence. Therefore, if there iz not such contrast, neither the life would be interest­ing. His creational function comes from the solitude and different knowiedge of the world. Certainly, all his books of poems work achieved as synthesis of artis­tic spirit and particular way of life and understanding of the world. With this work, we want to elaborate the poets intention, which consists from a dance with which we contemplate and bring down the condition of the spirit to a certain symbols and signals, which are the product of the events which follow his life and existance, and also the essence of the collectivism. in that case, the poet did not search for his inspiration in some far spaces and times (in categorical and historical sence), but he has found his motives in his surround- ings, which is full of different picturesques, and with this we have a feeling we are placed in some fantastic atmosphere. Certainly, this naration towads fantastic and fantasy, conditional said, the author has inherited from the spirit and worls of Sanjaks epihic poetry, which have been demonstrated by his contemporaries in their far kept epics in one specific from of romantic vision of the worid of fantasy. Thinking about the world of poetty of this creatior, we find out one meta- physisc condition, where the rhythm of the words, from his verses, comes as movable power which by its motive and aspect, talks about one meditative and true testimony of the longing of the spirit, which clear the roads by itself. With this, Azemovic is, as a poet and artist, recognizable.