Zaim Azemović marljivo piše stihove vec skoro

cetiri decenije. U tišini zbornice, kacelarije, sobe

svog stana. Neumorljiv kao pauk tka mrežu od svojih

stihova. Njegov rad u osami, u provincijskoj izolaciji,

podseča me na kolosalno delo francuskog poštara

Ševala, koji je za cetiri decenije svakodnevnog rada

sagradio neobicnu graðevinu - dvorac iz bajke .I delo

Zaima Azemovića je svojevrsra graðevina koju on kao

pjesnik, pripovedac, etnograf, dokumentarista, arhi-

var, iz dana u dan dograðuje, stvarajuci raznovrsne

prostorije duhovnog dvorca u kojem čuva svekoliko

blago ličnog i rozajskog zivota.

U najnovijim stihovima Zaima Azemovića "Nebe-

ska vrata" (a to su ona vrata što se otvaraju uoči

čestite noci, kada se iskazuju najvece želje), ulazimo u

raznoliki i bogati svijet, koji je pjesnik ponudio čitaocima.

Da bismo bilo sta kazali o ovoj poeziji moramo kao ključ

za njeno razumevanje citirati Epitaf Ibm Sine (pozna-

tijeg kao Avicena): Moj duh spava u mojim knjigama /

Kada ga probudite / Probudiće i on vas.

Dakle, duh Zaima Azemovića spava u njegovim

stihovima. On piše "kaside od ovoga zemana" u kojima

iskazuje svoje ushičenje zivotom i prirodom, ali u isto

vreme govori i o zivotu kao svetskom bolu. U njegovim

najnovijim stihovima ima neceg mudrog, toplog, i po-

vremeno didaktičkog. onoga čega srecemo u poeziji

klasičnih orijentalnih pjesnika.

Mislim da su životna zrelost Zaima Azemovica i

bogato literarno nasleðe njegovog zavicaja (koje se

naslucuje kroz prepoznatljive motive i jezicku pose-

bnost), iznedrili izuzetnu zbirku pesama, zbirku koja

nam se nudi kao ulaz kroz nebeska vrata.

Ibrahim Hadžic